|
|
Proteze koljenskog zgloba |
Kod oštećenja koljena kod kojih se više konzervativnim metodama liječenja i biološkim operacijama više ne može postići pozitivan rezultat liječenja indikacija je za ugradnju umjetnog zgloba, tzv. endoproteze koljena.
Endoproteze koljena dijele se na parcijalne, totalne i revizijske.
Parcijalnim endoprotezama zamjenjuju se zglobna tijela djelomično, dok se ostavljaju zdravi dijelovi zgloba. Najčešće se mijenja medijalni femorotibijalni zglob, rjeđe lateralni patelofemoralni zglob, može se promijeniti i samo patelofemoralni zglob. Svra ugradnje parcijalne endoproteze koljena je da se zamijeni samo oštećen dio zgloba, i da se sačuva što više zdravih dijelova. Femorotibijalna parcijalna endoproteza građena je od čelika za femoralni dio, a u tibijalni se ugrađuje polietilen koji zamjenjuje hrskavicu. Tibijalna komponenta se sastoji samo od polietilena, ili polietilena na metalnoj bazi.
Slika 1. Parcijalna endoproteza koljenskog zgloba. Kondilarni dio od čelika, tibijalni od titanijuma pokriven polietilenskim umetkom
Totalna endoproteza koljena zamjenjuje čitav zglob, sva tri odjeljka. Danas se najčešće ugrađuju bikondilarne endoproteze, bilo cementirane, ili bezcementne. Građena je od čelika koji se ugrađuje na kondile femura, a tibijalna komponenta najčešće je titanijumska. Na tibijalnu komponentu ugrađuje se polietilen radi smanjenog trenja.
Patela se nadograđuje s polietilenom, rjeđe na metalnoj bazi. Kolateralni ligamenti ostaju očuvani, stražnja se ukrižena sveza se može i ne mora očuvati. I večina ostalih struktura zgloba ostaju očuvane, tako da zglob zadržava fiziološku funkciju.
Slika 2. Bikondilarna endoproteza koljenskog zgloba
Revizijska endoproteza koljena ugrađuje se nakon razlabavljenja primarne endoproteze. Kod razlabavljenja dolazi do manjeg ili većeg defekta koštaneog mase. Revizijska endoproteza pruža mogućnost nove ugradnje nakon vađenja primarne endoproteze.
Primarna stabilnost omogučena je ugradnjom dužih trupova kojima se učvrsti dublje medularni kanal kosti. Defekt kosti se može nadograditi posebnim metalnim umetcima, ili se ugrađuje koštani presadak. Ako su oštećeni kolateralni ligamenti, ili je otklon osovine nakon razlabavljenja velik, ugrađuje se poseban tip sapete endoproteze, takozvana šarnirska endoproteza koljena.
Slika 3. Revizijska endoproteza koljena (A) i šarnirska endoproteza koljena (B)
Iz opisane palete endoproteza vidljivo je da je moguć odabir najadekvatnije endoproteze koljena obzirom na oštećenja koljena.
Parcijalna endoproteza koljena
U slučaju angulatorne deformacije koljena gdje je oštećen samo jedan odjeljak koljena, najčešće u varus deformaciji gdje se razvija medijalna femorotibijalna artroza, indicirana je parcijalna endoproteza. Njome se mijenja oko 30% zgloba, a ostatak ostaje očuvan, što ima utjecaj na dobru funkciju zgloba koljena.
Ugradnja parcijalne endoproteze koljena ima trelativno usko indikacijsko područje,i odnosi se na oko 10-15% svih ugrađenih endoproteza. Ugrađuje se kod artroza, sistemske bolesti su kontraindikacija, bolesnik ne smije biti teži od 85 kg, osovina koljena ne smije odstupati više od 10 st, kretnje moraju biti slobodne, ligamenti očuvani, artroza ne smije biti patelofemoralno. Ova vrsta endoproteze ugrađuje se malim operacijskim rezom, poslijeoperacijske tegobe su manje, i rehabilitacija traje kraće.
Bolesnik se drugi poslijeoperacijski dan vertikalizira i nakon 4 do 6 tjedana hoda punim opterećenjem, bez štaka. Ako se dobro ugradi, predstavlja trajno rješenje i vrijeme preživljavanja jednako je dugo kao kod potpune zamjene koljena endoprotezom.
Slika 4. Osteoartritis medijalnog femorotibijalnog odjeljka uz osteonekrozu (A), artroskopski vidljiva destrukcija hrskavićnog pokrova i subhondralne kosti (B), ugrađena parcijalna endoproteza (C)
Totalna endoproteza koljena
Indikacija za ugradnju totalne proteze koljena je degenerativno oboljenje, tzv. osteoartritis koljena. Može biti primarni, kao bolest sama po sebi, ili sekundarni uzrokovan odklom osovine koljena, traumom, upalom i sl. Reumatoidni artritis isto je česta indikacija za ugradnju endoproteze koljena.
Nakon toga aseptička nekroza i razne vrste artropatija. Indikacija za samu ugradnju ove vrste endoproteze nije toliko stupanj destrukcije zgloba, koliko subjektivne tegobe bolesnika. To je ono što najviše smeta bolesniku, tako da ortoped često navodi da se ne operira radiološka snimka, već se želi eliminirati bol koja predstavlja najveću tegobu bolesniku. Cilj ugradnje endoproteze koljena je eliminacija, ili bitna redukcija bolova prilikom hoda. Želi se rekonstruirati normalna funkcija koljenskog zgloba.
Operacijaski zahvat sastoji se u resekciji zglobnih tijela za svojih 8 do 10 mm i ugradnja metalnog dijela na femur i tibiju. Između se ugrađuje polietilenski uložak koji nadopunjava funkciju hrskavice. Uspostavlja se fiziološka osovina koljena, ligamenti ostaju očuvani tako da je koljeno stabilno, i u pravilu se uspostavlja pun opseg kretnji. Drugi poslijeoperacijski dan bolesnik se vertikalizira i kroz prvih 7 dana postaje samostalno pokretan uz upotrebu štaka. Osnovna rehabilitacija traje 4 do 6 tjedana, i nakon toga bolesnici u pravilu hodaju bez pomagala.
Slika 5. Prijeoperacijska RTG snimka pokazuje otklon osovine koljena u smislu varusa s obliteracijom medijalne zglčobne pukotine (A). Stanje nakon ugrađene endoproteze koljena
Revizijska endoproteza koljena
Iako je ugrađena endopropteza koljena najčešće definitivno rješenje za bolesnika, ponekad dolazi do razlabavljenja, bilo septičko, bilo aseptičko.
Kod aseptičkog labavljenja dolazi do destrukcije okolne kosti i to je razlog bolova i ograničene funkcije koljkenskog zgloba. Potrebno je takovu endoprotezu zamijeniti s novom.
U slučaju duboke infekcije koljena kod koje je ugrađena endoproteza, u pravilu se takova endoproteza mora vaditi, i izliječiti infekt. Tek u drugom aktu operacije ugrađuje se nova endoproteza.
Reartroplastika koljena mnogo je veći operacijski zahvat i dobro je da ju vrši operater s puno iskustva na ovom području kirurgije. Destruirana kost se mora nadopuniti metalnim dodacima, a ako je defekt kosti veći, potrebna je transplatacija nove kosti. Budući da su zglobna tijela najčešće oštećena, upotrebljavaju se trupovi proteza koji se ugrađuju u medularni kanal femura i tibije.
Ako su oštećeni i kolateralni liogamenti uz veliki angulatorni deformitet koljena, ponekad se mora ugraditi sapeta (šarnirska) endoproteza. Rehabilitacija nakon ovakove operacije traje duže, poslijeoperacijske tegobe su veće, ali to je način kako nakon razlabavljene primarne endoproteze vratiti koljenskom zglobu normalnu funkciju.
Slika 6: Razlabavljena tibijalna komponenta endoproteze koljena uz varus deformaciju koljena (A). Stanje nakon ugradnje revizijskle endoproteze s dugim trupoovima i nadogradnjom medijalnog kondila tibije (B) |
|
|
