049 587 487, 01 6445 820
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju lokomotornog sustava AKROMION sa sjedištem u Krapinskim Toplicama, Ljudevita Gaja 2

Dosezi u zamjeni zgloba kuka

Što je osoba mlađa, to se više vodi računa o ugradnji proteze 
koja će sačuvati koštanu masu za eventualnu reviziju u budućnosti
 


 

Ugradnja umjetnog zgloba kuka (artroplastika) jedno je od največih dostignuća u suvremenoj medicini, a rezultati su predvidljivi i ponovljivi. Posljednjih nekoliko godina nove kirurške tehnike i novi implantati donose i nove spoznaje.


Začeci u prošlom stoljeću


Moderna ugradnja proteze kuka započela je sedamdesetih godina 20. stoljeća, kad je John Charnley upotrijebio koštani cement i polietilen. Kako bi smanjio trenje između komponenti proteze, Charnley stavlja malu glavu proteze promjera 22 mm, što je, nažalost, olakšavalo iščašenje proteze. Da bi se to spriječilo, napravljena je veća glava promjera 28 mm, čime je povečana stabilnost, ali i trošenje polietilenskog umetka zglobne čašice (acetabuluma). Kako je proteza zbog sitnih čestica polietilena postajala labavija, razvijaju se novi materijali. Tako se umjesto visokomolekularnog uvode visokoukriženi polietilen i keramički umetak. Istodobno, u kombinaciji s polietilenskim ili keramičkim umetkom uvode se keramičke glave proteze, te metalne glave u kombinaciji s metalnim umetkom.


Cementna nasuprot bescementnoj protezi


Cementna proteza kuka ugrađuje se kod starijih, manje aktivnih osoba sa slabijom kvalitetom kosti, kod kojih postoji opasnost prijeloma tijekom ugradnje trupa proteze i nemogučnosti primarne fiksacije. Proteza se učvrsti koštanim cementom i ne postoji izravni kontakt proteze s kosti. Cement, koji ispunjava prostor između kosti i proteze, dugorocno gubi svoja svojstva i puca te proteza postaje labavija, što zahtijeva reviziju.

Bescementna proteza namijenjena je mlađim osobama i onima s dobrom koštanom masom. Čvrstom primarnom fiksacijom te hrapavom građom površine proteze omogučava se stvaranje koštanog tkiva oko proteze, čime se dobiva trajna fiksacija. Trajnost obaju tipova proteze je podjednaka.
 

Artroza desnog kuka.                                    Potpuna bescementa proteza kuka. 
                                                                      (standardni trup, metalna glava 32
                                                                                i polietilenski umetak)


U kliničkoj praksi prevladava upotreba bescementnih proteza, koje se u Hrvatskoj u pravilu ugrađuju svim bolesnicima mlađima od 60 godina, a neke bolnice ugrađuju samo tu vrstu proteze. Neki od razloga su lakša i brža kirurška ugradnja, u pravilu lakša revizija razlabavljene bescementne proteze i bolji krajnji rezultat za bolesnika, pogotovo kod mlađih osoba. Uz to, industrija nudi nove i sve bolje materijale i modele bescementnih proteza prilagođene anatomiji i biologiji kosti.


Noseće zglobne površine


Trajnost proteze uvelike ovisi o vrsti nosećih zglobnih površina - glave proteze i umetka čašice koji se fiksira u zdjelicu na mjestu prijašnje zglobne čašice. Standardna nosiva površina je metalna glava proteze od legure kobalta i kroma te visokomolekularni polietilenski umetak. Trošenjem polietilena oslobađaju se čestice koje izazivaju tzv. bolest sitnih čestica, koje dovode do razgradnje kosti i labavljenja. Da bi se smanjilo trošenje polietilena, uvodi se ukriženi polietilen, kvalitetniji i otporniji na habanje.

Uvođenjem keramike kao noseće površine izbjegava se habanje umetka jer je ona inertan materijal. Nepovoljne činjenice su njezina fragilnost, pucanje te pojava škripanja kod pokreta kuka nakon operacije, što se javlja kod malog broja bolesnika.

Najotporniji na habanje je ipak metal, pa tako kombinacija metalne glave i metalnog umetka daje najotporniju varijantu. Negativna činjenica kod metalne noseće površine je oslobađanje iona metala koji dospijevaju u krv i mokracu, iako nema dokaza da izazivaju poremečaje, uključujuci i karcinogenost. Uz to, neke osobe mogu biti osjetljive na metal, pa se njima nikako ne preporucuje ugradnja metalnih komponentni proteze.
 

Metal-polietelen

Metal-metal

Keramika-keramika

Keramika-plastika

 


Glava proteze 


Standardna veličina glave proteze (vanjski dijametar) je 28 i 32 mm. Posljednjih godina sve je više u upotrebi veča glava od 36 mm, te velike metalne glave koje ovise o veličini acetabuluma zdjelice, ciji dijametar obično iznosi više od 50 mm. Veća glava povećava stabilnost proteze, smanjuje mogučnost iščašenje, ali istodobno povečava trenje.


Trup proteze


Nakon mehaničkog labavljenja trupa proteze nužna je njegova zamjena. Kako bi se premostio oštečeni dio bedrene kosti (kanal), stavlja se duži trup proteze. Ugradnja revizijske proteze obicno zahtijeva izravan pristup na kost radi odstranjenja proteze i uklanjanja cementa. Rezultati revizijskih proteza su lošiji nego kod primarnih. Kako bi se sačuvala koštana masa, pogotovo kod mlađih bolesnika, posljednjih nekoliko godina pojavile su se tzv. kratke proteze. Razlika od standardnih proteza je u tome što je trup proteze kraći, čime se štedi kost. Uz to, kasnije, u slučaju potrebe, omogucava se ugradnja standardne proteze, cime bolesnik ne gubi na funkciji kuka. Na kratki trup proteze može se staviti bilo koja noseća površina.
 

Artroza desnog kuka                                           Kratki trup proteze, keramička glava 36 mm i
                                                                                keramički umetak acetabuluma


Hip resurfacing


U hrvatskom prijevodu najbolje bi odgovarao izraz pokrovna proteza, što je zapravo anatomska proteza koja slijedi anatomiju kuka. Mijenja se samo oštečeni dio zgloba, a to su zglobne plohe. Umjesto rezanja vrata bedrene kosti i stavljanja trupa proteze u kanal, na vrat se stavlja metalna kapa, a u zglobnu čašicu metalna čašica. Tim zahvatom čuva se kost za eventualne buduce operacije. Indikacija za ugradnju ovog tipa proteze su muškarci mlađi od 65 godina s kvalitetnom kosti, koji žele biti aktivni, pa i baviti se sportom. Bolesnici nakon šest tjedana odbacuju štake te mogu voziti auto i normalno koristiti nogu bez straha od iščašenja. Nedostaci su komplikacije kao što su prijelom vrata bedrene kosti (oko 1 posto), osjetljivost na metal, pojava pseudotumora nekrotičnog tkiva u podrucju kuka (oko 5 posto) i oslobađanje iona metala u krv i mokraću.          
 

Artroza desnog kuka                                           Pokrovna proteza kuka (hip resurfacing)

 

Kirurški pristup


Od nekoliko postoječih pristupa na kuk, najčešće se koriste stražnji i postranični. Kod stražnjeg pristupa nema oštečenja mišica odmicaća kuka (M. gluteus medius i minimus), a kod postraničnog navedeni mišići odvajaju se i šivaju nakon ugradnje proteze. Kod stražnjeg pristupa češća su iščašenja proteze. Minimalno invazivnim pristupom nema odvajanja mišića, a rez kože je kraći. Njegove su prednosti brža rehabilitacija i očuvanost mišića kuka, a nedostaci tehnički zahtjevna operacija i moguče pogreške kod postavljanja proteze.


Kada ugraditi umjetni kuk


Razlozi za ugradnju proteze kuka najčešće su bol i ograničenje funkcije kuka. Među najčešćima su artroza kuka, reumatske bolesti, avaskularna nekroza, prijelom kuka i posttraumatska artroza (kao posljedica prijeloma).


Tromboembolija


Najčešća komplikacija je duboka venska tromboza noge, a puno rjeđe embolija pluća. Kako bi se smanjila mogučnost embolije, redovito se provodi tromboprofilaksa, koja uključuje antikoagulantnu terapiju (lijekovi koji sprječavaju stvaranje ugrušaka krvi) i nošenje elastičnih čarapa nakon operacije.


Infekcija


Duboka infekcija nakon ugradnje umjetnog kuka javlja se u oko 0,5 posto slučajeva. Površinska, lokalna infekcija rane je češća u prvih nekoliko tjedana nakon operacije, a infekcija proteze može se dogoditi i godinama nakon ugradnje. U slućaju neuspjeha liječenja infekcije, proteza se mora odstraniti. Nakon smirenja upale, nova proteza može se ugraditi najmanje šest mjeseci nakon odstranjenja prve.


Iščašenje


Relativno je česta komplikacija i susreće se u oko četiri posto slučajeva. Razlozi su loše postavljena proteza i slabost mišica kuka. Za cijeljenje mekih česti kuka potrebno je oko dva mjeseca, a to je vrijeme u kojem je kuk najosjetljiviji za nastanak iščašenja. Mogučnost iščašenja bitno se smanjuje upotrebom večeg dijametra glave proteze i manjim oštečenjem mišića kuka. Prvih nekoliko mjeseci bolesnik mora izbjegavati određene položaje noge.


Razlabavljenje


Vijek trajanje proteze kuka je ograničen i obično iznosi 15 do 20 godina. S vremenom postaje labavija, uzrok čega su resorpcija kosti zbog djelovanja sitnih čestica nastalih trošenjem polietilena (plastičnog umetka čašice) i posljedični prijelom. Kako bi se smanjila resorpcija kosti i produljio vijek trajanja proteze, kao noseča površina uvedeni su keramika (keramička glava i keramička čašica) i metal (metalna glava i metalna čašica) te ukriženi polietilen koji proizvodi puno manje sitnih čestica.


Oštečenje živaca


Poslije operacije može se pojaviti oštečenje ishijadičnog živca (u oko jedan posto pacijenata) uz nemogučnost podizanja stopala. Još rjeđe je oštečenje femoralnog živca. Do oštečenja živca najčešće dolazi zbog iščašenja kuka za vrijeme operacije u bolesnika s kontrakturom kuka zbog istezanja, te zbog pritiska živca instrumentom za vrijeme operacije. U vecini slucajeva živac se s vremenom oporavi, obicno šest mjeseci od operacije.


Dužina nogu


Dužina noge nakon ugradnje proteze kuka može biti veča ili manja. Bolesnici se najčešće žale zbog produženja noge, ali katkad se mora produžiti radi stabilnosti proteze i same anatomske građe kuka. Ako prije operacije postoji kontraktura kuka, bolesnik ima osječaj kraće noge. Nakon operacije i rješavanja kontrakture, te nakon što se povrate pokretljivost i funkcija kuka, bolesnik ima osječaj da mu je noga duža. Ako su u stvarnosti noge jednake dužine, tj. ako je anatomska dužina nogu jednaka, tijekom dva do tri mjeseca problem će biti riješen. Ako je u stvarnosti jedna noga realno duža, taj problem ce zaostati i poslije operacije, što se rješava umetkom u cipelu ili na petu.


Smrt


Smrtnost nakon ugradnje proteze kuka izuzetno je rijetka i, prema svjetskoj literaturi, iznosi 0,3 posto. Najčešće se javlja kod starijih osoba koje imaju i druge prateče bolesti.


Individualna prilagodba


Moderan čovjek ne želi trpjeti bol i imati ograničenja u svakodnevnim aktivnostima. Zamjena zgloba kuka, koja omogučuje bezbolan i funkcionalan zglob, jedno je od največih dostignuća suvremene medicine, s rijetkim komplikacijama. Vrsta proteze kuka koja se ugrađuje individualno se prilagođava pojedinom pacijentu i ovisi o životnoj dobi, uzroku oštečenja, stanju kuka (anatomski odnosi, deformacije, koštana masa) i aktivnostima kojima se osoba želi baviti nakon operacije. U pravilu, što je osoba mlađa, češće se nastoji ugraditi proteza koja ce sačuvati koštanu masu za eventualnu reviziju u buducnosti. Uzimajući u obzir sve navedeno, liječnik odabire najbolje moguće rješenje u svakom pojedinom slučaju.



 prof. dr. sc. Nikola Čičak, dr. med., spec. ortoped, AKROMION - Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju, Krapinske Toplice
Originalni članak objavljen u časopisu Vaše Zdravlje , br.77, god. XIII. Naslovnica i članak u privitku:

Naslovnica
Originalni članak

Rezervirajte svoj termin: Naručite se