049 587 487, 01 6445 820
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju lokomotornog sustava AKROMION sa sjedištem u Krapinskim Toplicama, Ljudevita Gaja 2

Nestabilnost ramena

Rame je najpokretljiviji te ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela, vrhunski tim Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion pobrinut će se za optimalno stanje vaših zglobova

Rameni zglob je najpokretljiviji, ujedno i najnestabilniji zglob ljudskog tijela. Pokretljivost mu omogućuje obilata zglobna čahura te nesrazmjer između veličine glave nadlaktične kosti i čašice lopatice. Glava nadlaktične kosti je 3 puta veća od čašice. Glenohumeralni ligamenti koji su sastavni dio zgobne čahure glavni su stabilizatori ramena. Dodatno stabilnost ramenu daje i labrum glenoida (hrskavični rub koji okružuje čašicu lopatice). Oštećenje glenohumeralnih ligamenta i labruma (zglobne strukture slične meniskusu koja sprečava iskakanje ramena) uzrokuje nestabilnost ramena. Rame može biti nestabilno u bilo kojem smjeru. Kod pacijenata Specijalne bolnice za ortopediju i traumatologiju Akromion najčešća je prednja nestabilnost ramena (95%).

Kod prednje nestabilnosti ramena glava nadlaktične kosti je djelomično (subluksacija) ili potpuno (luksacija) ispred čašice (sl. 1), a kod stražnje nestabilnosti ramena glava nadlaktične kosti je djelomično ili potpuno iza čašice. Kada uz donju nestabilnost ramena postoji ili prednja ili stražnja ili obje, onda takvu nestabilnost nazivamo višesmjerna nestabilnost ramena.




Slika 1. Prednja luksacija ramena

Najčešći uzrok nestabilnosti ramena je trauma, pad na ispruženu ruku ili pad na rame ili lakat. Kod sportaša koji se bave sportovima iznad glave često dolazi do mikrotrauma te oštećenje ligamento-labralnog kompleksa ramena. 

Kod prednje traumatske luksacije ramena vrlo česta posljedica je oštećenje labralnog kompleksa poznatog pod nazivom Bankartova lezija gdje dolazi do oštećenja prednjeg ruba labruma i odvajanja čahure od prednjeg ruba glenoida (zglobne čašice lopatice) (Sl.2). Pri prednjoj luksaciji ramena glava humerusa (nadlaktične kosti) nabija se na prednji rub glenoida pri čemu nastaje defekt stražnjeg dijela glave humerusa poznatog pod imenom Hill-Sachsova Iezija. Obje lezije susreću se u preko 80% slučajeva. Međutim, kod atraumatske luksacije obje se lezije susreću puno rjeđe. Atraumatska nestabilnost ramena često je udružena s višesmjernom nestabilnošću. Kod atraumatske nestabilnosti dolazi do subluksacije ili luksacije pri izvođenju prirodnog pokreta, npr. bacanje koplja, plivanje i sl.


Slika 2. Artroskopija ramena.
A. Akutna Bankartova lezija, odvojena čahura od glenoida B. Stanje nakon operacije


Liječenje prednje nestabilnosti ramena 

Akutnu luksaciju ramena treba što prije i što laganije namjesiti. U Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion preporučujemo tehniku trakcije, povlačenjem ruke u smjeru osovine tijela.

Neoperacijsko liječenje traumatske prednje habitualne luksacije je neuspješno. Međutim, kod atraumatskih luksacija neophodno je započeti konzervativno liječenje koje uključuje rehabilitaciju u trajanju od 6 mjeseci, a koja se zasniva na jačanju mišića rotatorne manšete i stabilizatora lopatice. Ako je ova terapija neuspješna, preporučuje se operacijsko liječenje.


Artroskopija ramena

Artroskopska stabilizacija ramena danas je standardna metoda operacijskog liječenja svih vrsta nestabilnosti ramena. Otvorene metode koriste se kod prijeloma prednjeg ruba glenoida.
Napredak artroskopske tehnologije posljednjih nekoliko godina omogućio je veliku ekspanziju primjene artroskopije ramena. Artroskopijom se utvrđuje dijagnoza i istovremeno liječe aktualne patološke promjene. Brojne su prednosti artroskopske stabilizacije ramena u odnosu na otvorene tehnike. Maksimalna vizualizacija s minimalnim kirurškim rezom (5-6 mm), smanjenje operacijskog vremena i hospitalizacije, manje komplikacija, manji postoperativni ožiljak,  bolja pokretljivost i funkcija ramena.
 
Suptilnu nestabilnost ramena teško je klinički prepoznati. Takva nestabilnost događa se kod sportaša koji se žale na bol samo pri određenom pokretu ruke. Jedina sigurna dijagnostička metoda kojom se prepozna takva nestabilnost je artroskopija. Oštećenja unutar zgloba kod takvog nestabilnog ramena istodobno mogu biti artroskopski prepoznata i rekonstruirana.

Artroskopska stabilizacija ramena danas je vodeća metoda u liječenju prednje nestabilnosti ramena. Početni neuspjesi bili su rezultat loših operacijskih metoda, pogotovo onih koje su se zasnivale na neanatomskim rekonstrukcijama nestabilnog ramena. Uvođenjem metalnog ili resorptivnog koštanog sidra rezultati su se približili otvorenim metodama. Danas je vodeća metoda intraartikularna tehnika s korištenjem metalnog ili resorptivnog sidra (vijka) s intraartikularnim čvorom (čvor unutar zgloba) (slika 3A i 4). Pored ove tehnike u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion koristimo i svoju originalnu metodu s ekstraartikularnim čvorom (slika 3B). Prednosti ove tehnike u odnosu na intraartikularni čvor je u istodobnoj fiksaciji labruma i zatezanju zglobne čahure, boljem cijeljenju zglobne čahure jer se fiksira vanjski, fibrozni sloj čahure te postavljanju artroskopskog čvora izvan zgloba. U slučajevima gdje je izuzetno loša kvaliteta ili nedostatak glenohumeralnih ligamenata izvodi se intaartikularna tehnika.



Slika 3A. Stabilizacija ramena koštanim sidrom i intraartikularnim čvorom. 


Slika 3A. Stabilizacija ramena koštanim sidrom i intraartikularnim čvorom. 



Slika 4A. Kronična Bankartova lezija (ALPSA)    




Slika 4B. Odvajanje labruma od vrata lopatice



Slika 4C. Stanje nakon fiksacije zglobne čahure i labruma


Stražnja nestabilnost ramena

Stražnja luksacija ramena vrlo je rijetka, međutim vrlo često se dijagnoza postavlja kasno. Bolesnici provode tjedne i mjesece na terapiji bez ikakvog rezultata. O proteklom vremenu te veličini defekta glave humerusa, ovisi i način liječenja. Kod manjih defekata radi se transpozicija dijela glave nadlaktične kosti u nastali defekt. Kod većih defekata i destrukcije glenoida ugrađuje se endoproteza ramena, a kod stražnje subluksacije ramena izvodi se artroskopska stražnja kapsulorafija. 


Višesmjerna nestabilnost  ramena

Kod višesmjerne nestabilnosti ramena ključna je donja nestabilnost kojoj je priključena prednja ili stražnja nestabilnost. Većina bolesnika s višesmjernom nestabilnosti ima opću labavost zglobova te često i emocionalni poremećaj. Prvi korak u liječenju višesmjerne nestabilnosti ramena je intenzivno jačanje mišića rotatorne manšete i stabilizatora lopatice. Ako nema poboljšanja nakon 6 mjeseci, preporuča se operacija. Do prije par godina prednost je imala otvorena metoda, a danas se artroskopska stabilizacija ramena kod višesmjerne i stražnje nestabilnosti ramena izvodi rutinski. Stabilizaciju ramena kod višesmjerne nestabilnosti postiže se artroskopskom kapsulorafijom koja uključuje nabiranje stražnjeg, donjeg i prednjeg dijela zglobne čahure te zatvaranje rotatornog intervala (slika 5).



Slika 5. Prednja i stražnja ekstraartikularna stabilizacija ramena, nabiranjem zglobne čahure.


 
Rezervirajte svoj termin: Naručite se