049 587 487, 01 6445 820
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju lokomotornog sustava AKROMION sa sjedištem u Krapinskim Toplicama, Ljudevita Gaja 2

Odabir obuće

Stopalo je jedini dio tijela koji se uvijek nalazi u dodiru s podlogom – i kada stojimo, sjedimo ili ležimo. U ležećem položaju peta ili prsti dodiruju podlogu, a pri stajanju ili hodu podlogu stopala dodirujemo najširom površinom tabana.
 
Stopalo često smatramo stabilnom osnovom za stojeći stav čovjeka, no ono je zapravo dizajnirano za pokretanje i za što bolju prilagodbu neravnom terenu. Građa našeg stopala nije takva da bi ono bilo sposobno nositi velika statička opterećenja. Sustav od tridesetak kostiju povezanih ligamentima, mišićima i fascijama, a posloženih u sustav svodova, djeluje dinamički – prihvaćajući i amortizirajući dodir o podlogu, tj. pripremajući i dovršavajući korak.
 
Dvonožni hod čovjeka može se podijeliti na dvije faze; faza dodira podloge i faza njihanja noge. Podlogu dodirujemo u dvije trećine (68%) trajanja ciklusa hoda, što započinje dodirom pete o tlo. Noga koja dodiruje podlogu apsorbira težinu tijela koje je započelo s naginjanjem prema naprijed, te je već nakon 15% vremena oslanjanja peta opterećena sa 110% do 125% tjelesne težine. Prebacivanjem težišta tijela prema prednjem dijelu gležnja smanjuje se opterećenje na stopalo na samo 70%-80% tjelesne težine. Neposredno prije odizanja pete od podloge (nakon 40% vremena trajanja ciklusa hoda) opterećenje ponovno raste u prednjem dijelu stopala s otprilike 125% tjelesne težine da bi konačno postupnim odbacivanjem prstiju od podloge stopalo postajalo sve rasterećenije do faze njihanja noge. Od trenutka kada je peta dodirnula tlo, pa do momenta odizanja prstiju stopalo se kontinuirano mijenja.

Mijenja se položaj i odnos kostiju i zglobova, te aktivnost mišića stopala. Tijekom rolanja stopala po podlozi mijenja se položaj centra opterećenja – od pete prema glavicama metatarzalnih kostiju gdje se najveće opterećenje može zabilježiti nakon 30%-55% trajanja opterećenja dodirom o podlogu. Nakon toga završno opterećenje brzo se pomiče prema palcu gdje odizanjem od tla završava faza ciklusa dodira podloge nakon otprilike 68% trajanja ciklusa hoda. Prirođene i stečene deformacije stopala značajno mijenjaju dinamiku i intenzitet opterećivanja pojedinih dijelova stopala pri stajanju i hodu.

Bosonogo kretanje stavlja pred naša stopala velike zahtjeve, čak možemo reći da izvlači iz stopala njihov prirodni maksimum. Aktivnost svih mišića i koštano-ligamentarnih stabilizatora stopala i cijele noge pri tom je na vrhuncu. Stopalo radi „na maksimumu“. Bosonogo trčanje („barefoot running“) koje se posljednjih desetak godina intenzivno promovira kao zdrava (najzdravija) trkačka aktivnost odlična je za stopala koja su strukturno i funkcijski pripremna na puno opterećenje.
 
Valja znati da je prilikom ove vrste trčanja prijenos opterećenja prilikom kontakta pete o podlogu veći (nema amortizacije kontakta obućom), priprema stopala za taj kontakt je intenzivnija (stopalo se rotira i priprema za udarac i amortiziranje energije pri dodiru podloge). Prilikom iskoraka ta akumulirana energija daje snažniji odraz, s jačim pregibanjem stopala prema podlozi, radi čega je kod ove vrste trčanja podizanje koljena od podloge veće, a veći je i rad mišića natkoljenice, zdjelice i trupa.
 
Općenito, bosonogo trčanje stavlja pred tijelo trkača veće zahtjeve. Kod stopala koja boluju od neke deformacije, takvi zahtjevi mogu biti preveliki i kod bosonogog trčanja deformiranih stopala mogu se javljati ozljede (stopala, nogu, ali i ostalih dijelova tijela).  Neke od ovih deformacija su prirođene, ali veliki dio nastaje tijekom života – pa ih nazivamo stečenim deformacijama. Takva stopala valja prilagoditi podlozi obućom s ortopedskim uloškom.
 
Sportska obuća optimalno je prilagođena vrsti aktivnosti za koju je namijenjena. Vrlo je važno redovito mijenjati izgaženu obuću koja ne zadržava stopalo u optimalnom položaju prilikom sportske aktivnosti i promjenom položaja stopala dovodi do promjene u smjeru i intenzitetu prijenosa opterećenja preko stopala na podlogu.
 
„Zatvaranje“ stopala u obuću tvrdog đona i ravne podloge dovodi do postupne inaktivnosti malih mišića stopala, te posljedično i do njihove atrofije (slabljenja). Oni naime nemaju potrebu biti aktivni u uvjetima u kojima je stopalo „imobilizirano“. S vremenom, takvo stanje dovodi do poremetnje statike stopala što ima nepovoljan utjecaj na cjelokupno držanje tijela. Ako veći dio našeg života koristimo takvu obuću, onda povremeno kratkotrajno izlaganje bosonogom trčanju i opterećenju može izložiti nepripremljena stopala dodatnom oštećivanju.
 
Radi aktiviranja mišića tijela osmišljena je obuća u kojoj su mišići aktivniji. U osnovi radi se o „nestabilnoj“ cipeli koja dozvoljava „ljuljanje“ pri hodu potpomažući tako neke od osnovnih segmenata u fazi hoda. Nošenjem ovakve obuće povećava se pokretljivost u gležnju, koji se istovremeno - radi jačanja okolnih mišića - postupno stabilizira. Također, nošenjem ove obuće povećava se opterećenje na stražnju i vanjsku grupu mišića potkoljenice, te stražnjih mišića natkoljenice, aktivira se pokretljivost fleksije koljena, ekstenzije kuka, smanjuje opterećenje fleksora kuka i postupno jačaju mišići stabilizatori trupa.
 
Općenito, nestabilna podloga – pa tako i nestabilna obuća – stimulira propriocepciju organizma, tj. sposobnost da se dio tijela nesvjesno pozicionira u prostoru, odnosno da taj dio tijela doživljavamo „svojim“. Prilikom kupovine ovakvih cipela prilagodba na njih mora trajati nekoliko tjedana. Dugoročno može se očekivati da će „nestabilna“ cipela pomoći snaženju mišića potkoljenice. Osobe s poremećajem ravnoteže o eventualnom odabiru ove vrste obuće trebaju razgovarati s liječnikom koji ih liječi.
 
Od rođenja naviknuti smo na nošenje obuće. Ona naša stopala štiti od hladnoće i ozljeda (udarci, ubodi, i sl.), a često je (danas i sve češće) vrlo važan modni detalj. Formalnu obuću često moramo koristiti kao dio svakodnevnog koda odijevanja, a s obzirom na to da na poslu provodimo veliki dio dana, formalna i radna obuća imat će značajan učinak na zdravlje naših stopala.
 
Cipela je važan civilizacijski i modni detalj. Mnogi ljudi skloni su prilikom prvoga kontakta s neznancem procjenjivati osobu na temelju njezine obuće (kakvog je izgleda i boje, je li očišćena, usklađena s ostalim odjevnim predmetima, torbicom ili remenom, je li previsoke ili preniske pete, je li izgažena i komotna te prati li trenutačne modne trendove). Radi svega toga skloni smo trpjeti bol i nelagodu samo da ostavimo na okolinu dojam uspješne i modno osviještene osobe.
 
Prilikom bosonogog stajanja 2/3 težine našeg tijela prenosi se na petu, a 1/3 na prednji dio stopala. Povišenjem pete cipele raste opterećenje na prednji dio stopala  kod peta visine 3-4 cm opterećenje se prenosi podjednako na prednji i stražnji dio stopala, a prilikom nošenja peta viših od 5-7 cm značajno se povećava opterećenje na prednjem dijelu stopala, a smanjuje opterećenje pete.
 
Nošenje cipela s visokim potpeticama može biti dugoročno veliki problem, osobito kod ljudi koji duže stoje ili hodaju te ako imaju povišenu tjelesnu težinu. Urušavanjem uzdužnog prednjeg dijela stopala dolazi do širenja njegovog prednjeg dijela poput lepeze, a prsti zadržani u uskoj cipeli slabije su pomični radi tijesnog prostora, približavaju se i deformiraju. Uska obuća koja stišće prednji dio stopala, kod osoba s nasljednim opterećenjem, može pogodovati razvoju deformacije valgusa palca (hallux valgus) koja se očituje iskrivljavanjem palca i formiranjem bolne izrasline (kvržice) s unutarnje strane stopala. Ovo je najčešća deformacija stopala, devet puta je češća u žena nego u muškaraca i ako stvara tegobe  liječi se jedino operacijski.
 
Nadalje, dugotrajno nošenje obuće s visokom petom postupno dovodi do skraćenja mišića stražnje strane potkoljenice. Kako najznačajniji mišić radi kao dvozglobni, tj. polazi s natkoljenice, prilikom njegovog skraćivanja dolazi i do savijanja (fleksije) koljena. Takav položaj dovodi do fleksijskog položaja kukova, a to dovodi do opterećenja slabinske kralješnice (pojačana zakrivljenost) i pojave bolova u donjem dijelu leđa.
 
Prilikom odabira visine potpetice treba voditi računa i o stabilnosti stopala. Peta viša od 2-3 cm destabilizira gležanj te postupno povećava opterećenje u prednjem dijelu stopala. No valja voditi računa o tome da niti potpuno ravni potplati nisu udobni, osobito kod osoba koje veći dio svojeg radnog dana nose visoke pete. Potpuno suprotni tip obuće od onoga na koji smo inače navikli opteretit će stražnju grupu mišića potkoljenice, što može dovesti do bolova u listu potkoljenice ili na petnom dijelu stopala. 

U vlastitom domu želimo se osjećati ugodno, relaksirano i sigurno. Obuća koju nosimo može nam pružiti taj osjećaj. Uglavnom odabiremo papuče ili sportsku obuću, pa čak i udobnije ili laganije cipele. Vjerojatno se najveći broj ljudi pri odluci kakvu vrstu obuće kupiti za nošenje po kući ili stanu ne zamara previše, te svoju odluku donosi na temelju udobnosti, izgleda i cijene obuće.
 
U trenucima kada se želite opustiti ili odmoriti, priuštite to isto i vašim stopalima. Cjelodnevno stajanje, hodanje te naprezanje u uskoj, često modnim trendovima uvjetovanoj i možda neudobnoj obući, znatno opterećuje vaša stopala. Nakon napornog rada i ona će često zahtijevati odmor u relaksirajućoj i manje formalnoj cipeli.
 
Ako imate naviku čestog skidanja i obuvanja papuča prilikom boravka u svojem domu, najbolje je nabaviti natikače. Loš je izbor zatvorena papuča, kod koje se gazi po dijelu koji zatvara petu. Na taj se način oštećuje obuća koja će time biti manje funkcionalna, a stvara se neadekvatna podloga prilikom opterećivanja pete. Izgažena papuča daje manju stabilnost stopalu prilikom nošenja, pa stoga riskirate ozljedu, spoticanje ili pad. Obuća nikako ne bi smjela pridonositi riziku ozljeđivanja.
 
Kod osoba starije dobi, osobito ako imaju neko neurološko oštećenje, poremećaj ravnoteže i sl. pogodna će biti zatvorenija i dublja papuča gumenog potplata, kako bi se izbjegla klizanja i padovi.
 
Starije osobe te osobe koje se teško prigibaju trebaju odabrati obuću koja se lako skida. Ako natikače nisu prihvatljive, tada to mogu biti zatvorenije papuče s kopčama ili lako manipulativnim patent zatvaračem. 
 
Obuća koja će nam biti ugodna, gipka je i dozvoljava pokretljivost malih mišića stopala, a materijali od kojih je napravljena prozračni su. Potplati sprječavaju klizanje na podlozi, a stabilnost obuće različita je za osobe različite dobi i zdravstvenog stanja. Kožna i prozračna obuća, sa širokim prostorom za prste bit će povoljna za osobe koje pate od kožnih promjena na stopalima, deformacija stopala ili sklonosti oštećenjima kože (npr. kod stopala dijabetičara). Cipele kupujte uvijek kasno poslije podne, tada su stopala veća, tj. noge su otečenije i obuća koju tada odaberete zasigurno Vas neće žuljati. I, na koncu, valja znati da pristalost tipa i forme cipele stopalu, dizajn i boja obuće  koju odabiremo izraz su naše osobnosti te mogu imati utjecaj na naše raspoloženje i osjećaj sigurnosti i opuštenosti.
Rezervirajte svoj termin: Naručite se