Lakat
Lakat je zglob između nadlaktice i podlaktice, a čine ga nadlaktična kost (humerus) s jedne strane te lakatna kost (ulna) i palčana kost (radijus) s druge strane uz brojne mišiće koji ga obavijaju.
Ozljede lakta
Iako je primarno izrazito stabilan zglob, lakat je drugi zglob po učestalosti iščašenja (luksacija), odmah iza ramenog zgloba. Osim ozljeda ligamenata u području lakta su česti prijelomi kostiju, te rupture tetiva, u prvom redu tetive bicepsa i tricepsa nadlaktice.
Osteoartritis lakta
Degenerativna bolest, osteoartritis lakta se javlja primarno najčešće kod fizički aktivnih ljudi koji jako opterećuju lakat, poput manualnih radnika i sportaša, osobito dizača utega. Osteoartritis lakta se također javlja kod ljudi s loše saniranim, unutarzglobnim prijelomima lakta.
Sindromi prenaprezanja u području lakta
U području lakta su prisutni jedni od najčešćih sindroma prenaprezanja, lateralni epikondilitis ili teniski lakat i medijalni epikondilitis ili golferski lakat. Oni se javljaju uslijed stalnih i neprekidnih opterećenja, prenaprezanja i mikrooštećenja u tetivama fleksora i ekstenzora ručnog zgloba.
Unutar samog zgloba također su prisutne razne bolesti i ozljede poput sinovitisa, osteohondritis disekans (ozljede dijela hrskavice i kosti), slobodnih zglobnih tijela, te sindroma plike – zadebljanja, duplikature sinovijalne ovojnice
Kontraktura lakta
Za lakat je specifična i česta pojava kontraktura (ukočenja) zgloba, do koje može doći uslijed manje ili veće ozljede i osobito duže imobilizacije. Naime, smatra se da radi blizine velikog broja mišića, zglobna čahura lakta ima veliki broj miofibrila, kontraktilnih stanica, koje uzrokuju skvrčavanje i skraćivanje čahure, te time ograničavaju pokret. Osim toga, kod ozljeda lakta, osobito onih kod kojih je prisutna i ozljeda središnjeg živčanog sustava, česte su heterotopne osifikacije, odnosno nastanak nove kosti oko zgloba.
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju Akromion pruža usluge specijalističkih pregleda i dijagnostike pomoću najsuvremenije tehnologije. Nakon cjelokupne obrade liječnik određuje optimalno liječenje za pojedinog bolesnika s obzirom na dijagnozu, zanimanje i dob bolesnika kao i na bolesnikova očekivanja i zahtjeve. Liječenje se može sastojati od imobilizacije, primjene injekcija, fizikalne terapije ili operacijskog zahvata.