LAKAT
Lakat je zglob između nadlaktice i podlaktice, a čine ga nadlaktična kost (humerus) s jedne strane te lakatna kost (ulna) i palčana kost (radijus) s druge strane uz brojne mišiće koji ga obavijaju. Iako je primarno izrazito stabilan zglob, lakat je drugi zglob po učestalosti iščašenja (luksacija), odmah iza ramenog zgloba. Osim ozljeda ligamenata u području lakta su česti prijelomi kostiju, te rupture tetiva, u prvom redu tetive bicepsa i tricepsa nadlaktice.
Degenerativna bolest, osteoartritis lakta se javlja primarno najčešće kod fizički aktivnih ljudi koji jako opterećuju lakat, poput manualnih radnika i sportaša, osobito dizača utega. Osteoartritis lakta se također javlja kod ljudi s loše saniranim, unutarzglobnim prijelomima lakta.
U području lakta su prisutni jedni od najčešćih sindroma prenaprezanja, lateralni epikondilitis ili teniski lakat i medijalni epikondilitis ili golferski lakat. Oni se javljaju uslijed stalnih i neprekidnih opterećenja, prenaprezanja i mikrooštećenja u tetivama fleksora i ekstenzora ručnog zgloba.
Unutar samog zgloba također su prisutne razne bolesti i ozljede poput sinovitisa, osteohondritis disekans (ozljede dijela hrskavice i kosti), slobodnih zglobnih tijela, te sindroma plike – zadebljanja, duplikature sinovijalne ovojnice
Za lakat je specifična i česta pojava kontraktura (ukočenja) zgloba, do koje može doći uslijed manje ili veće ozljede i osobito duže imobilizacije. Naime, smatra se da radi blizine velikog broja mišića, zglobna čahura lakta ima veliki broj miofibrila, kontraktilnih stanica, koje uzrokuju skvrčavanje i skraćivanje čahure, te time ograničavaju pokret. Osim toga, kod ozljeda lakta, osobito onih kod kojih je prisutna i ozljeda središnjeg živčanog sustava, česte su heterotopne osifikacije, odnosno nastanak nove kosti oko zgloba.
Specijalna bolnica za ortopediju i traumatologiju Akromion pruža usluge specijalističkih pregleda i dijagnostike pomoću najsuvremenije tehnologije. Nakon cjelokupne obrade liječnik određuje optimalno liječenje za pojedinog bolesnika s obzirom na dijagnozu, zanimanje i dob bolesnika kao i na bolesnikova očekivanja i zahtjeve. Liječenje se može sastojati od imobilizacije, primjene injekcija, fizikalne terapije ili operacijskog zahvata.
