Prijelom glavice palčane kosti (radijusa)
Prijelomi glavice palčane kosti (radijusa) su među najčešćim prijelomima u području lakta, i kao i sve druge ozljede u području lakta zahtijevaju pravovremeno i adekvatno liječenje kako bi se očuvala funkcija lakta.
Klinička slika prijeloma glavice radijusa
Mehanizam nastanka prijeloma glavice palčane kosti je pad na ispruženu ruku pri čemu bolesnik osjeti bol u području lakta. Vrlo brzo se može pojaviti oteklina u području lakata uz ograničenje kretnji savijanja i ispružanja lakta, te rotacija podlaktice.
Dijagnostika prijeloma glavice radijusa
Prilikom kliničkog pregleda obično je prisutna manja oteklina i prisutna je bolnost na palpaciju glavice palčane kosti, te određeni stupanj ograničenja kretnji u laktu uz bolove pri pokretu, osobito prilikom rotacija podlaktice. Liječnik za vrijeme kliničkog pregleda mora pregledati cijeli lakat i ruku kako bi utvrdio da li postaji sumnja na neku od mogućih pridruženih ozljeda, poput ozljeda ligamenata lakta i/ili prijeloma lakatne kosti (ulne), tzv „zlokobni trijas“, te ozljeda triangularnog fibrokartilaginoznog kompleksa (TFCC-a) u području ručnog zglob ili ozljeda u području ramena.
Nužno je učiniti radiološku obradu, RTG lakta AP i LL, te snimku za glavicu palčane kosti (Greenspan snimka). Ukoliko postoji sumnja na udružene ozljede potrebno je učiniti i RTG tih regija, te procijeniti potrebu za magnetnom rezonancom (MR-om) ili kompjutoriziranom tomografijom (CT-om).
Klasifikacija prijeloma glavice radjusa
Podjela prijeloma glavice radijusa se najčešće vrši po Mason klasifikaciji koja razlikuje 4 vrste prijeloma:
I. Prijelom bez pomaka ili s pomakom manjim od 2 mm, bez mehaničke blokade rotacija
II. Prijelom s pomakom većim od 2 mm ili angulacijom, te s mogućom mehaničkom blokadom rotacija
III. Višedijelni (kominutivni) prijelom ili prijelom s dislokacijom ulomaka, prisutna mehanička blokada rotacija
IV. Prijelom glavice uz luksaciju lakta
Liječenje prijeloma glavice radijusa
Liječenje prijeloma glavice radijusa ovisi o tipu prijeloma. Kod prijeloma Tipa I, bez pomaka ili s minimalnom pomakom, koji su stabilni, provodi se konzervativno liječenje, kratkotrajna imobilizacija mitelom te rana fizikalna terapija kako bi se čim ranije vratio puni opseg pokreta. Nije dozvoljeno opterećenje ruke, osobito oslanjanje na ruku kroz 6 tjedana. U slučaju jake bolnosti i otekline preporuča se učiniti punkciju lakta kako bi se uklonio hematom, te aplicirao lokalni anestetik, što trenutno smanjuje bolnost i omogućuje ranu rehabilitaciju.
Prijelomi glavice radijusa s pomakom ulomaka i višedijelni prijelomi zahtijevaju u pravilu operacijsko liječenje kako bi se učinila anatomska repozicija i čvrsta osteosinteza. Kroz jedan rez s vanjske strane lakta, između mišića, pristupa se na glavicu radijusa, ulomci se vrate na svoje anatomsko mjesto i učini se fiksacija pomoću kanuliranih vijaka kod jednostavnijih prijeloma ili pomoću pločice i vijaka kod složenijih prijeloma. Ukoliko postoji ozljeda ligamenata i njih je potrebno zašiti prilikom operacije. Cilj operacije je učiniti čvrstu fiksaciju ulomaka (osteosintezu) kako bi se odmah nakon operacije moglo započeti s fizikalnom terapijom.
Ponekad je prijelom glavice radijusa izrazito složen i nije moguće fiksirati ulomke. Tada je moguće napraviti resekciju glavice radijusa, tj u potpunosti ukloniti glavicu ili ugraditi protezu glavice radijusa.
Kod tipa IV, prijeloma glavice radijusa uz luksaciju lakta, potrebno je učiniti repoziciju lakta u općoj anesteziji (ukoliko repozicija nije učinjena na mjestu ozljede ili je do nje došlo spontano) kako bi se relaksirali mišići i spriječio naknadni pomak glavice radijusa. Nakon repozicije lakta potrebno je odrediti tip prijeloma glavice radijusa, te stabilnost lakta. Ukoliko se radi o stabilnom prijelomu i lakat je stabilan nakon repozicije provodi se konzervativno liječenje ortozom i ranom fizikalnom terapijom.
Kako bi se izbjegle moguće komplikacije, u prvom redu kontraktura lakta i heterotopne osifikacije, važno je čim ranije pristupiti liječenju, konzervativnom ili operacijskom, koje omogućuje ranu rehabilitaciju i vraćanje opsega pokreta. Naime, lakat je izrazito sklon nastanku kontraktura ukoliko je dugo imobiliziran. Također, kod prijeloma koji zahtijevaju operacijsko liječenje, što više vremena prođe od ozljede do operacije, veća je mogućnost nastanka kontrakture i heterotopnih osifikacija.