fbpx Skip to main content

Rizartroza

Rizartroza je naziv za degenerativni osteoartritis bazalnog zgloba palca šake (prvog karpometakarpalnog zgloba – 1 CMC zglob) kod kojeg dolazi do trošenja hrskavice između trapezne kosti i baze prve metakarpalne kosti. Uslijed trošenja hrskavice postupno dolazi do gubitka zglobne pukotine, stvaranja osteofita (dodatne kosti na rubnim dijelovima zgloba) te slobodnih zglobnih tijela.

Uzroci

Rizartroza se javlja prvenstveno kod žena (oko 80% slučajeva) obično u dobi od oko pedeset godina (prije ili tijekom menopauze). Često se nasljeđuje. Degenerativne promjene 1. CMC zgloba mogu nastati i posttraumatski (češće kod muškaraca) uslijed prijeloma baze prve metakarpalne kosti i/ili ozljede ligamenata 1. CMC zgloba.

Simptomi

Rizartroza se očituje kao bol u bazi palca prilikom pokreta i osobito opterećenja palca, npr. kod savijanja palca, hvata predmeta poput otvaranja boca i staklenki te okretanja ključa u bravi. Postepeno se smanjuje opseg pokreta u zglobu koji postaje zadebljan, deformiran uz ponekad čujne fenomene unutar zgloba. S progresijom bolesti može doći do potpunog ukočenja 1. CMC zgloba i pretjerane pokretljivosti u susjednom, metakarpofalangealnom zglobu palca što se očituje kao „Z“ deformacija palca.

Dijagnostika

Dijagnoza se postavlja na temelju kliničkog pregleda, razgovora s bolesnikom, pregleda šake i slikovne dijagnostike, u prvom redu RTG-a, te osobito u ranijim stadijima MR-a.

Liječenje

Liječenje se može podijeliti na neoperacijsko i operacijsko liječenje.

Neoperacijsko liječenje

Neoperacijsko liječenje se provodi u ranim stadijima bolesti i sastoji od modifikacije opterećenja na ruke, gdje se izbjegava jaki stisak i opterećenja palca, primjena ortoza za palac radi smanjenja opterećenja i odmora zgloba, primjene protuupalnih lijekova i analgetika, provođenja fizikalne terapije te injekcija kortikosteroida i hijaluronske kiseline.

Operacijsko liječenje

Kod uznapredovalog stadija bolesti i prisutnosti značajnih tegoba koje se ne smiruju neoperacijskim postupcima liječenja pristupa se operacijskom liječenju. Postoji nekoliko metoda operacijskog liječenja, artroskopski postupci djelomične resekcije zgloba bez ili s umetanjem interpozicijskog tkiva, zatim potpuna ekscizija trapezne kosti (trapezektomija) s rekonstrukcijom ligamenata za stabilizaciju palca ili bez nje, potom interpozicijski implantati te potpuna zamjena 1. CMC (trepezimetakarpalnog) zgloba s protezom. Također, moguće je učiniti i artrodezu, potpuno ukočenje 1. CMC zgloba, premda je to zahvat koji se u novije vrijeme izrazito rijetko radi.

Ugradnja potpune proteze

Odabir zahvata ovisi o stadiju bolesti, dobi pacijenta te procjeni kirurga o optimalnom načinu liječenja za pojedinog pacijenta. Kod aktivnih pacijenata s uznapredovalom rizartrozom često se preporuča ugradnja potpune proteze 1. CMC zgloba. Kod ugradnje proteze uklanjaju se oštećeni dijelovi kosti i postavlja se metalni klin u prvu metakarpalnu kost, a u trapezium se postavlja metalna čašica u koju ulazi dvostruka glava (metalna te preko nje plastična glava – visoko ukriženi polietilen) s metalnog klina koja na taj način omogućava značajnu pokretljivost i stabilnost proteze. Prednost takvog načina liječenja je rekonstrukcija zgloba koja omogućuje dobar balans mišića, dobru pokretljivost i snagu uslijed stabilizacije palca. Također omogućuje vrlo brzu rehabilitaciju i povratak svim aktivnostima kroz svega nekoliko tjedana.

Nakon operacije postavlja se kratkotrajna imobilizacija zavojem i ortozom do vađenja šavova i nakon toga pacijent samostalno razgibava palac, obično bez potrebe za fizikalnom terapijom.

Artroskopija

Artoroskopsko liječenje se sastoji od djelomičnog uklanjanja zgloba, tj. resekcija zglobne plohe trapezne kosti nakon čega nastaje ožiljno tkivo u zglobu koje zapravo zamjenjuje hrskavicu. Takav način liječenja je moguć kada bolest nije jako uznapredovala, nema velikih osteofita i deformacije zgloba.

Trapezektomija

Ekscizija trapezne kosti, trapezektomija, predstavlja potpuno uklanjanje trapezne kosti, obično uz stabilizaciju prve metakarpalne kosti i cijelog palca tetivom ili umjetnim implantatom, koncima i metalnim pločicama koje se provlače kroz prvu i drugu metakarpalnu kost i na taj način se stabilizira palac. Češće se upotrebljava tetiva fleksor karpi radijalisa koja se odvoji na podlaktici od mišića, uvlači u zglob te provuče kroz izbušeni tunel u bazi prve metakarpalne kosti te se na taj način stabilizira palac. Ovaj način liječenja se provodi kod jake deformacije zgloba i osobito kod starijih i nešto manje aktivnih pacijenata. Omogućuje dobru pokretljivost palca, ali ne daje dovoljnu potporu palca da bi se dozvolilo veće opterećenje palca. S vremenom može doći do kranijalne migracije palca, povlačenja palca prema zglobu i posljedično tome do skraćenja palca.

Artrodeza palca

Artrodeza ili ukočenje palca se izvodi tako da se isjeku oštećene zglobne plohe trapezne kosti i baze prve metakarpalne kosti, palac se postavi u željeni položaj i fiksira pomoću pločice ili vijaka. To omogućava srastanje kostiju i dovodi do potpunog gubitka pokreta u zglobu – ukočenja zgloba, ali dozvoljava neograničeno opterećenje na ruku i obično se koristi kod mlađih, izrazito fizičkih aktivnih pacijenata, obično muškaraca kod kojih je došlo do posttraumatskih degenerativnih promjena uslijed ozljede.