Heterotopne osifikacije u području lakta
Stvaranje zrele kosti u mekom tkivu
Heterotopne osifikacije označavaju stvaranje zrele kosti u mekom tkivu, najčešće između zglobne čahure i mišića i izrazito su česte u području lakta. Pravi uzrok nastanka heterotopnih osifikacija se ne zna, ali se uvidjelo da postoji određena genetska predispozicija.
Rizični čimbenici za nastanak heterotopnih osifiakcija lakta
Nekoliko je jasno definiranih rizičnih čimbenika. U prvom redu to je trauma lakta, od jednostavnih luksacija lakta, preko luksacija lakta s prijelomom, do teških prijeloma. Drugi važan čimbenik je ozljeda središnjeg živčanog sustava, a osobito ukoliko je ozljeda lakta udružena s ozljedom mozga. Česte su i kod bolesnika s bolestima središnjeg živčanog sustava, osobito kod spastičara. Važni čimbenici su i opekline, te eksplozivne ozljede u području lakta.
Jedan od najvažnijih čimbenika je vrijeme proteklo od ozljede do konačnog zbrinjavanja ozljede, tj do operacijskog zahvata, jer je to nešto na što možemo utjecati. Naime, postoji značajno manja pojava heterotopnih osifikacija ukoliko je došlo do operacijskog zbrinjavanja ozljede unutar 48 sati.
Pregled bolesnika s heterotopnim osifikacijama
Heterotopne osifikacije se mogu vidjeti na RTG-u nakon 3 tjedna od ozljede u obliku nezrele kosti, koja s vremenom sazrijeva i postaje jasno vidljiva na RTG-u i CT-u. One mogu biti asimptomatske što znači da ne dovode do nikakvih funkcionalnih promjena na laktu. Međutim, one najčešće uzrokuju ograničenje kretnji, koje može biti djelomično ili potpuno, ali mogu dovesti i do kompresije živca ili razvoja kompleksnog regionalnog bolnog sindroma.
Bolesnici se javljaju liječniku obično radi ograničenja kretnji u laktu koje se ne povećava usprkos dugotrajnoj fizikalnoj terapiji. Obično imaju osjećaj tvrdog bloka na kraju opsega pokreta, a ponekad su prisutni i bolovi pri krajnjim kretnjama. Ukoliko heterotopne osifikacije pritišću na neki živac u području lakta izazivaju trnce i/ili bolove uz eventualni gubitak funkcije tog živca, odnosno gubitak osjeta i slabosti mišića koje inerviraju. Najčešće je zahvaćen ulnarni živac u kubitalnom kanalu, koji uzrokuje trnce u 4. i 5. prstu šake, uz promjene osjeta i slabost mišića šake.
Kliničkim pregledom potrebno je utvrditi o kakvoj se ozljedi radilo primarno, kako je ona liječena, da li je učinjena operacija, te utvrditi trenutnu funkciju lakta. Potrebno je odrediti koliko je opseg pokreta fleksije i ekstenzije (savijanja i ispružanja lakta), te pronacije i supinacije (rotacija podlaktice). Zatim je važno učiniti pregled živaca, osobito ulnarnog živca u kubitalnom kanalu. Nakon kliničkog pregleda potrebno je učiniti RTG lakta i to AP snimku na nadlakticu, te AP snimku na podlakticu jer nije moguće ispružiti lakat, te LL lakta. Ukoliko su vidljive heterotopne osifikacije potrebno je učiniti i CT lakta.
Klasifikacija heterotopnih osifikacija
Postoji nekoliko klasifikacija heterotopnih osifikacija u području lakta ovisno o veličini novonastale koštane mase, Ilahi-Gabelova klasifikacija, te o funkciji lakta, Hastings-Grahamova klasifikacija.
Hastings-Grahamova klasifikacija heterotopnih osifikacija
I – Bez funkcionalnog deficita
II A – Ograničenje fleksije/ekstenzije
II B – Ograničenje prosupinacije
II C – Ograničenje fleksije/eksteznije i prosupinacije
III A – Potpuni gubitak fleksije i ekstenzije
III B – Potpuni gubitak prosupinacije
III C – Potpuna ankiloza
Liječenje heterotopnih osifikacija
U liječenju heterotopnih osifikacija izrazito važnu ulogu ima prevencija, koja se sastoji od pravovremenog i adekvatnog liječenja bilo koje ozljede lakta. Ukoliko je potrebna, operaciju je potrebno učiniti unutar 48 sati. Potrebno je maksimalno izbjegavati imobilizaciju lakta i čim ranije započeti s fizikalnom terapijom. Najčešće se kao profilaksa propisuje nesteroidni protuupalni lijek, indometacin, 75 mg dnevno, a mogu se davati i bisfosfonati ili zračenje gama zrakama prije ili poslije operacijskog zahvata. Ukoliko je opseg kretnji u laktu manji od 100° potrebno je učiniti operacijsko liječenje. Operacijskom liječenju se obično pristupa oko 6 mjeseci od nastanka heterotopnih osifikacija nakon ozljede lakta, a nakon 12-18 mjeseci kod ozljeda središnjeg živčanog sustava.
Operacijsko liječenje se sastoji od resekcije heterotopnih osifikacija, resekcije zadebljale zglobne čahure (kapsulotomija), presijecanjem stražnjeg kraka medijalnog kolateralnog ligamenta, i opuštanjem ulnarnog živca u kubitalnom kanalu.
Operaciju izvodimo u regionalnoj anesteziji uz primjenu katetera (male cjevčice) putem kojeg se tijekom cijelog boravka u bolnici aplicira lokalni anestetik kako bi se omogućila bezbolna fizikalna terapija. Nakon operacije potrebno je ostati u bolnici 4-5 dana radi intenzivne i rane rehabilitacije koja započinje prvi dan nakon operacije. i potrebno je odmah nastaviti ambulantnu terapiju po otpustu iz bolnice kako bi se postigao čim bolji rezultat liječenja.