fbpx Skip to main content

Liječenje ozljede ligamenata koljena

Funkcija ligamenata koljena

Prednja i stražnja ukrižena sveza imaju funkciju najvažnijih pasivnih stabilizatora koljena, a stabiliziraju ga najviše u sagitalnoj ravnini. Kolateralni ligamenti stabiliziraju koljeno u frontalnoj ravnini. Navedeni ligamenti stabiliziraju koljeno u svim smjerovima kada djeluju udruženo.

Mehanizam ozljede

Ligamenti koljena pucaju izolirano ili udruženo s ostalim strukturama. Mehanizam izolirane rupture prednje ukrižene sveze je nagla deceleracija, odnosno jaka kontrakcija kvadricepsa (mehanizam doskoka). Udružena ozljeda prednje ukrižene sveze nastaje mehanizmom abdukcije i vanjske rotacije potkoljenice, često je udružena s rupturom medijalne kolateralne sveze i rupturom medijalnog ili lateralnog meniska. Ozljeda stražnje ukrižene sveze najčešće nastupa udarcem po potkoljenici s prednje strane. U slučaju rotacije može se ozlijediti i stražnja i vanjska zglobna čahura (posterolateralni kut). Kolateralni ligamenti (pobočne sveze) pucaju valgus ili varus stresom, odnosno udarcem u koljeno s vanjske ili nutarnje strane. Potrebno je obratiti pažnju na eventualne udružene ozljede mekih česti.

Liječenje ozlijeđenih ligamenata koljena

Izolirane ozljede kolateralnih ligamenata, a najčešće je to medijalni kolateralni ligament, najčešće se liječe konzervativno nošenjem steznika (ortoze) u trajanju od 6 tjedana uz intenzivne fizikalne procedure koje su neophodne.

U slučaju udružene ozljede, puknuća prednje ukrižene sveze i kolateralnog ligamenta, čest je postupak svođenje ozljede na izoliranu konzervativnim liječenjem kolateralnog ligamenta i eventualno drugih ozljeda mekih česti na naveden način. Nakon toga se pristupa operacijskom liječenju rupture prednje ukrižene sveze.

Indikacija za operacijsko liječenje prednje ukrižene sveze

Što je bolesnik mlađi, motiviraniji, ima manje artroze te se želi baviti sportom i ostalim tjelesnim aktivnostima, prije će se odlučiti za operacijsko liječenje. Konzervativno liječenje sastoji se u jačanju muskulature i na taj način aktivnoj stabilizaciji koljena.

KONZERVATIVNO LIJEČENJE

  • Stariji bolesnik
  • Više artroze
  • Više bolova
  • Sjedilački način života
  • Nezainteresiranost za sport
  • Nedostatak motiviranosti

OPERACIJSKO LIJEČENJE

  • Mlađi bolesnik
  • Manje artroze
  • Dobra muskulatura
  • Motiviran za sport
  • Nezadovoljan konzervativnim liječenjem
  • Visoka motiviranost tijekom rehabilitacije

Operacijsko liječenje rupture prednje ukrižene sveze

Danas prevladavaju tri operacijske metode, jedna se sastoji u rekonstrukciji sa srednjom trećinom patelarnog ligamenta, druga s tetivama hamstring muskulature, a puno rjeđe tetivom četveroglavog mišića. Mogu se uzimati autologni presadci, ili homologni (od davatelja).

Suvremena metoda rekonstrukcije prednje ukrižene sveze

Tijekom rekonstrukcije prednje ukrižene sveze neophodno je plasirati presadak na anatomska hvatišta, danas se to radi tzv. anteromedijalnim pristupom u koljeno. Na platou goljenične kosti potrebno je prepoznati anatomsko mjesto u području eminencija, a na bedrenoj kosti u području lateralnog zida.

Nakon što se učini tunel na anatomskom hvatištu femura, učini se i na tibiji. Ligamentarni presadak tetive mišića semitendinosusa i gracilisa se provlači kroz tunel na tibiji u tunel na femuru. S gornje strane se fiksira titanijumskom kopčom, a na donjoj strani interferentnim resorptivnim vijkom. Na kraju operacijskog zahvata kretnje u koljenu su slobodne i koljeno je stabilno.

Građa prednje ukrižene sveze jako je složena, sastoji se od anteromedijalnog  i posterolateralnog snopa. Kako bi se što više približili funkciji prirodne ukrižene sveze može se učiniti rekonstrukcija s dva tračka. Navedeni snopovi se mogu rekonstruirati. Učine se dva tunela kroz goljeničnu i dva kroz bedrenu kost. Ligamentarni presadci se provlače kroz navedene tunele i zatežu u različitom stupnju fleksije.

Rehabilitacija nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze

Sljedeći dan nakon operacije vadi se dren i započinje rehabilitacija. Bolesnik se vertikalizira, počinje hodati, a nogu opterećuje do granice bola. Uspostavlja se postepeno pun opseg pokreta koljena, provode se vježbe jačanja muskulature. Kroz 3 do 4 tjedna odbacuju se postepeno štake i nakon 6 tjedana u osnovi se završava s medicinskom rehabilitacijom te se bolesnik vraća na posao ako nema većih tjelesnih opterećenja. Bolesnik dalje provodi vježbe sam, odlazi na sportsku rehabilitaciju u teretanu, pliva, vozi bicikl, a sve prema pisanim uputama. Tjelesno opterećenje se postepeno povećava. Tri mjeseca od operacije počinje s trčanjem. Nakon 6 do 8 mjeseci od operacijskog liječenja bolesnik se može vratiti u puno sportsko opterećenje.

A što kod zaostalih tegoba nakon rekonstrukcije prednje ukrižene sveze

Ako nakon operacijskog liječenja i provedene fizikalne terapije zaostane ograničenje kretnji u koljenu, uz bolove, ako je koljeno stabilno, ili pak labavo, potrebno je provesti kvalitetnu dijagnostiku uz upotrebu magnetske rezonance, a ponekad i CT-a. Svakako je najvažniji minuciozan klinički pregled. Najčešće se radi o tehnički loše plasiranom presatku, odnosno to se događa ako se ne rekonstruiraju anatomska hvatišta ligamenta ili je greška u njegovoj fiksaciji u koštanom tunelu. Ponekad je potrebno učiniti novi operacijski zahvat i novu rekonstrukciju prednje ukrižene sveze. Za navedeno je potrebno veliko iskustvo operatera.

Ruptura stražnje ukrižene sveze

Ruptura stražnje ukrižene sveze događa se puno rjeđe. Liječenje započinje konzervativno, imobilizacijom u ortozi. Ako zaostane stražnja nestabilnost veća od 15 do 20 mm, i bolesnik ima bolove i osjećaj nestabilnosti, pristupa se operacijskom liječenju. Rekonstrukcija se radi istim presadcima kao i u slučaju prednje ukrižene sveze.

Poslijeoperacijski tretman je nešto duži i zahtijeva dodatnu suradnju bolesnika s operaterom i fizioterapeutima.

Ozljede ligamenata koljena zahtijeva individualni pristup bolesniku, dobru kliničku dijagnostiku, dodatne pretrage (radiološke snimke, ultrazvučnu dijagnostiku, posebno MR dijagnostiku), a nakon toga se određuje način liječenja. Može biti konzervativan (neoperacijski) ili operacijski. Potrebno je odrediti hitnoću operacijskog zahvata, što često zavisi o pridruženim ozljedama. Ali, nakon uspješnog liječenja, bolesnik treba biti zadovoljan i treba se vratiti u normalna tjelesna opterećenja, prema vlastitom izboru.