Proteze koljenskog zloba
Zbog produžetka životnog vijeka razumljivo je da se susrećemo sa sve više degeneratvnih bolesti, a tako i degenerativnih bolesti zglobova, osteoartritisa. Osteoartritis može biti uzrokovan samim starenjem tkiva koje je određeno nasljednim osobinama (primarni osteoartritis) s jedne strane, a s druge strane može biti posljedica vanjskih uzroka (sekundarni osteoartritis). Od vanjskih uzroka najčešće se radi o posljedici loše izliječenog loma kostiju s posljedičnim narušenjem kongruencije zglobnih tijela, ili zaostalim otklonom fiziološke osovine, ozljeda ligamenata s posljedičnim instabilitetom zgloba, oštećenjem samog hrskavičnog pokrova, meniska, aseptička nekroza, osteohondritis disekans. Uzrok degenerativnim promjenama zgloba mogu biti posljedice različitih upala uzrokovanih mikrobima. Metaboličke bolesti mogu izazvati upale zglobova s njihovim oštećenjem, poput gihta. Velika grupa autoimunih upalnih sistemskih bolesti manifestira se oštećenjem zglobova. Najpoznatiji su kronični juvenilni artritis, reumatoidni artritis, ankilozantni artritis uz mnoge druge.
Kada se konzervativnim metodama liječenja lijekovima, fizikalnim terapijama i biološkim operacijama koljenskog zgloba više ne postiže pozitivan rezultat liječenja, indicirana je njegova zamjena ugradnjom umjetnog zgloba, proteze (endoproteze) koljena.
Vrste proteza
Proteze koljena dijele se na djelomične, potpune i revizijske, i sve one ugrađuju se rutinski u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju AKROMION.
Djelomične (parcijalne) proteze
Djelomičnim protezama zamjenjuju se samo oštećeni dijelovi, dok se zdravi ostavljaju u svojoj funkciji. Najčešće se mijenja nutarnji femorotibijalni zglob, rjeđe lateralni femorotibijalni zglob, a najrjeđe patelofemoralni zglob. U slučaju progresije degenerativnih promjena mogu se zamijeniti preostali dijelovi zgloba djelomičnim endoprotezama, ili se radi konverzija prema potpunoj zamjeni zgloba. Svrha ugradnje djelomične proteze koljena je da se zamijeni samo oštećeni dio zgloba, a sačuva što više zdravih dijelova. Femoralni dio djelomične proteze građen je od medicinskog čelika. Tibijalna komponenta sastoji se ili samo od polietilena ili kombinacijom polietilena na metalnoj bazi koja je građena od titanijuma. U slučaju zamjene patelofemoralnog zgloba, femoralni dio je od čelika, a zglobni dio patele zamjenjuje se polietilenskim insertom.
Ugradnja djelomične proteze koljena ima relativno usko indikacijsko područje i odnosi se na oko 10-15% svih ugrađenih endoproteza. Ugrađuje se kod artroze koja zahvaća samo jedan odjeljak, bolesnik ne smije biti teži od 85 kg, osovina koljena ne smije odstupati više od 10 stupnjeva, kretnje moraju biti slobodne, ligamenti očuvani, patelofemoralno ne bi trebalo biti većih degenerativnih promjena, osim ako se ne mijenja i taj zglob. Relativna kontraindikacija je sistemsko oboljenje kod koje je zglob u pravilu čitav oštećen. Ova vrsta proteze ugrađuje se manjim operacijskim rezom, poslijeoperacijske tegobe su manje i rehabilitacija traje kraće. Pacijent se drugi poslijeoperacijski dan vertikalizira i nakon 4 do 6 tjedana hoda punim opterećenjem, većinom bez štaka. Ako se dobro ugradi, predstavlja trajno rješenje i vrijeme preživljavanja jednako je dugo kao kod potpune ugradnje proteze. Budući da se mijenja tek oko 30% koljenskog zgloba, bolesnik nakon provedene rehabilitacije najčešće zaboravi da je operiran, koljeno osjeća kao svoje.
Potpune proteze
Potpuna proteza koljena zamjenjuje sva tri odjeljka. Danas se najčešće ugrađuju bikondilarne endoproteze, cementirane ili bescementne. Femoralna komponenta građena je od medicinskog čelika, a tibijalna od titanijuma. Na tibijalnu komponentu ugrađuje se polietilen koji služi smanjenju trenja i vrši funkciju zglobne hrskavice. Danas je to specijalan ukriženi polietilen (“cross link”), koji je vrlo otporan na habanje. Patela se nadograđuje s polietilenom, rjeđe na metalnoj bazi. Često nema potrebe za zamjenom patelarne komponente.
Treba imati na umu da se odstranjuje samo površnih 6 do 8 mm kosti. Ne odstranjuje se sam zglob kako se to ponekad misli. Veći dio ostaje očuvan. To se odnosi na kolateralne ligamente, najčešće i stražnju ukriženu svezu, cijela zglobna čahura, sve tetive i svi mišići. To je razlog mogućnosti brze vertikalizacije, opterećenja hodom i brzo vraćanje u punu tjelesnu aktivnost.
Revizijske proteze
Ugradnja proteze najčešće je definitivno rješenje. U slučaju labavljenja primarne endoproteze postoji mogućnost reoperacije i ugradnja revizijske proteze. Kod razlabavljenja dolazi do manjeg ili većeg defekta koštane mase. Revizijska proteza pruža mogućnost nove ugradnje nakon vađenja primarne proteze.
Primarna stabilnost omogućena je ugradnjom dužih trupova kojima se učvrsti dublje u medularni kanal kosti. Defekt kosti može se nadograditi posebnim metalnim dodacima ili se ugrađuje koštani presadak. Pokušava se očuvati što veći dio koljena, što se odnosi kako na koštanu masu, tako i na pripadajuće ligamente, tetive i mišiće. Današnji tipovi revizijskih proteza mogu se modularno nadograđivati tako da se može riješiti praktički svaka situacija.
Iz opisane palete u Specijalnoj bolnici za ortopediju i traumatologiju Akromion moguć je odabir najadekvatnije proteze koljena s obzirom na oštećenja. Proteza se prilagođava bolesniku, a ne obrnuto.